Denying the truth doesn't change the fact.
Svi kažu da se iskrenost najviše ceni. Što se mene tiče to je samo jedna od mnogih laži koju je današnje društvo u kome svi mi živimo izmislilo. Koliko od vas koji čitate ovo (ako vas uopšte i ima) će se složiti sa mnom. Uzeću najbedniji mogući primer za dokazivanje moje tvrdnje: Drugarica vam izlazi iz kabine u novoj haljini kojom je oduševljena ali, na vašu, ili pak njenu, žalost, haljina joj ističe šlauf i ne izgleda uopšte toliko dobro na njoj koliko je izgledala savršeno na plastičnoj lutki, i šta sad... Koliko vas bi se stvarno usudio da uništi snove, samopouzdanje, srecu najboljoj drugarici za njeno dobro?! A opet sad, koliki broj vas će biti spreman da sada prizna sebi da joj nikada ne bi reklo to? Ipak tu postoji velika sansa da će se uvrediti. Zamislite samo, njena najbolja drugarica/drug misli da je ružna i debela... Koliki broj vas bi rizikovao gubitan prijateljice za njeno dobro?
Nisam bas sigurna koliko mi je dobra tema za početak bloga, ali barem je dovoljno dobra da vam pokaže deo mene. Brutalno iskrenu osobu bez dlake na jeziku, u što ćete i sami videti u budućnosti. Mana ili Vrlina? Sami procenite...